Ovu je stazu teško riječima opisati, ali pokušat ću 😀 fotografije koje sam snimila na ovoj stazi reći će više od riječi, ali za potpuni doživljaj, naravno, morate odšetati u srce Alpa.
Dolina Triglavskih jezera alpska je dolina sa sedam jezera, nastala topljenjem ledenjaka, a nalazi se nalazi u Julijskim Alpama. Sastavni je dio Triglavskog nacionalnog parka, a smještena je u podnožju planina Tičarice i Zelnarice.
Staza koju smo ovaj put odabrali za Triglavska jezera proglašena je jednom od najljepših planinarskih staza u Sloveniji, i zaista je posebna i prepuna vegetacije, flore i faune.
Dolinu sam prvi put posjetila 2016. godine, ali smo tada išli stazom sa slapa Savica, ovaj put smo naše planinarenje započeli na Planini Blato (1147 m/nv) poprilično velikim usponom nastavili do Planine pri jezeru (1453 m/nv) preko Ovčarije (1660 m/nv) do Planine kod Triglavskih jezera (1683 m/nv) te nastavili do Zelenog jezera (1988 m/nv). Staza je dobro označena, ali i dosta zahtjevna zbog uspona i dužine. Mi smo u 2 dana prehodali oko 42 km po zahtjevnom terenu pa je preporučena dobra izdržljivost 😉
S planine Blato krenuli smo rano i odmah nas je dočekao poprilično strm uspon za dobro jutro 😀 Serpentine kamenite staze su nam probudile mišiće i nakon otprilike sat vremena smo stigli do Planine pri jezeru.
Prvo jezero koje smo vidjeli nije jedno od sedam Triglavskih jezera, ali bilo je lijepi prizor na kraju prve etape 🙂
Nastavljamo prema Ovčariji (1660 m/nv), i tu malo pauziramo jer je nekako opuštajuće, mirno..
Nastavljamo prema koči kod duplog jezera. Bitno je da biramo put “čez prode” jer je ta staza manje strma i tu nam se otvara pogled na Komnu i gustu crnogoričnu šumu u dolini pod nama.
Polako ulazimo u samu dolinu jezera, vegetacija je tu bujna i osjećaj je kao da hodate parkom. Zaista nešto posebno 🙂
Raznolikost bilja na ovom području je iznenađujuća, pa tako imamo prirodni cvijetnjak na svakom koraku…
Pogled na dolinu oduzima dah, i napokon shvatimo koliko smo maleni i zašto vrijedi svaka kap znoja koju smo pustili na usponu 🙂
Stigli smo do koče kod duplog jezera (1683 m/nv). Tu smo odlučili napraviti dužu pauzu uživati u pogledu na vrhove i zelenilo oko nas.
Koča kod Duplog jezera je otvorena ljeti i nudi smještaj, hranu i piće. Prva je izgrađena još davne 1880. godine i smještena je točno između Dvojnog (Duplog) jezera i umjetnog jezera Močivec.
Jezera su ledenjačka, samim time i jako hladna. Kupanje je strogo zabranjeno radi očuvanja ekosistema.
Najtoplije je ujedno i najniže, Crno jezero (1294 m/nv). Ovaj nam se put nije našlo na stazi pa ga nismo posjetili, ali sam našla nekoliko fotografija koje sam napravila 2016. godine, kad smo išli drugom stazom.
Nakon pauze kod duplog jezera krenuli smo dalje s usponom prema Velikom Jezeru, zvanom Ledvička (Bubreg), ali prije Velikog jezera nailazimo na jedno manje, kristalno čiste vode.
Uspinjemo se prema Velikom jezeru (1831 m/nv). Već malo umorni, ali odlučili smo danas vidjeti što više jezera.
Na ovom smo dijelu staze sreli nekoliko svizaca 😀 Inače, ovo je njihov habitat te zajedno sa planinskom kozom održavaju ravnotežu u Prirodi 🙂
Na nekim dijelovima staze još ima snijega, ipak je ovo dolina ledenjaka 😉
Vegetacija uz stazu se polako mijenja jer se uspinjemo 1831 m/nv.
Staza prema Velikim jezeru 21.07.2021.
Nakon sat vremena hodanja i 146m/nv visinske razlike napokon stižemo do Velikog jezera. Pogled zapanjuje.
Veliko jezero i je najveće od svih Triglavskih jezera te ono najčišće vode. Dugačko je oko 300 m a duboko oko 17 m.
Nakon pauze i marende s nejljepšim pogledom zaputili smo se prema Zelenom jezeru.
I dalje se uspinjemo s obzirom na to da se Zeleno jezero nalazi na 1988 m/nv.
Pri usponu, kad nam je malo teže, okrenemo se i pogled na dolinu s ove strane nam razvlači osmijeh po licu te nam daje snagu da idemo dalje, još više 🙂
Nakon 45 min uspona, dolazimo do Zelenog jezera (1988 m/nv), dugačkog 100 m, širokog 80 m te dubokog samo 2 m. Ono je ime dobilo po svojoj zelenoj boji koju ima zbog vrste alge koja tu obitava. Vegetacija je siromašnija što je i normalno s obzirom na nadmorsku visinu. Kakogod, prizor je skoro vanzemaljski 😀
Nažalost, došlo je vrijeme da krenemo prema planinarskom domu kod Dvojnog jezera gdje ćemo večerati i prespavati. Ovaj put nismo stigli do zadnja,odnosno, prva dva jezera, ali to samo znači da mi ovo područje i dalje predstavlja veliki izazov i da ću ponovo hodati ovim Rajskim vrtovima u srcu Alpa :
Do planinarskog doma stižemo za nešto više od sat vremena. Umorni ali jako jako zadovoljni. Želim naglasiti da sam po prvi put spavala u zajedničkoj spavaonici, to je za mene bilo neko novo iskustvo 😀
Ujutro smo rano ustali, očekivanu kavu uz jezero je zamijenila kava u magli 😀 Iako je srpanj, ujutro i navečer je dosta hladno, pa svakako sa sobom ponesite nešto toplije odjeće.
Jutarnja magla je dolinu zavila u mistično ruho, što je meni dalo inspiraciju i nove prizore za fotkanje 🙂
Oko 9 sati, nakon doručka i kave, krećemo prema natrag. Idemo istim putem, prema Ovčariji, Planini pri Jezeru te na Planinu Blato.
S obzirom na to da nismo sa svojim prijevozom, odlučili smo spuštanje produžiti još za koji kilometar, do Stare Fužine 😀 Od Planine Blato krenuli smo prema Kosijevom domu na Vogaru (1030 m/nv).
Kod doma Vogar smo stali, malo odmorili i uživali u pogledu na jezero Bohinj koji se pruža s vidikovca u blizini doma.
Nakon stanke idemo dalje, spuštamo se u Staru fužinu na 547 m/nv. 483 m niže, zbog čega je ovo možda i najzahtjevniji dio staze. Što zbog umora, što zbog strmine.
Prehodali smo oko 42 km i oko 1,450 m visinske razlike u dva dana. Umorni ali zadovoljni 🙂
Kao i uvijek napominjem da smeće nosimo sa sobom te da ne ostavljamo tragove u ovoj divnoj Prirodnoj oazi 🙂
Uživajte u Prirodi i LiveLoveWalk ❤
Live Love Walk 