Staza Sv. Roka – Pićan – Live Love Walk

Bura i zima nas nisu zaustavili, pa smo u nedjelju odradili stazu Sv. Roka.

Na stazu krećemo iz Pićana, auto smo parkirali pored gradskih vrata te krenuli u smijeru Učke 😁

Oznaka na stazi nema puno, ali je jasno kojim se smijerom moramo kretati jer se spuštamo u kanjon prema slapu Sopot. Bitno je da se sa ceste spustite na stazu, oznaka za to postoji, ali sam je zaboravila uslikati 🤭

Šumskim puteljkom hodamo dok ne stignemo na raskrižje i držimo se lijeve strane. Nakon toga se držimo tog puta i ne skrečemo više nigdje, sve do table za slap (koju, isto tako, nisam uslikala 😁)

Staza je duga oko 3,5 km u jednom smijeru te se spušta do slapa sa 371 m/nv na 98 m/nv. Vračamo se istim putem pa je staza na povratku malo zahtjevnija jer se samo uspinjemo.

Slap Sopot je visok oko 25 m i jedan od največih slapova u Istri 💚

Uz slap postoje 2 vidikovca: staroslavenskog boga Peruna, koji je kao vladar neba, na poziciji odmah iznad slapa te vidikovac njegove žene, božice plodnosti i zaštitnice žena – Mokoš, koji se nalazi na polovici spusta sa zapadne strane prema jezercu. Njezina pozicija je uvijek bila na razmeđi zemlje, podzemlja (bog Veles) i neba (bog Perun). Zbog svoje neodlučnosti, zimi je živjela u podzemlju, a u proljeće na nebu.
Za spuštanje je potreban oprez, na stazi postoje 2 špage koje olakšavaju spuštanje strmim dijelom po stijeni, no svakako, trud se višestruko isplati.

Ono što područje oko slapa čini još posebnijim je Višestoljetni most – izgrađen u Napoleonovo vrijeme kao glavna poveznica okolnih sela sa Pićnom. Voda je više puta oštetila ovaj most, no mještani su ga uvijek iznova obnavljali. Posljednja obnova bila je 1953. godine. Nedaleko je i stol sa klupama za odmor ili piknik, a možete izabrati hoćete li se vratiti u Pićan ili nastaviti dalje prema Gračišću, pješačkom stazom Sv. Šimuna (Istra trails 701).

Ovu sam stazu odradila i u proljeće, tada je prizor malo zeleniji 😊

Sljedeća atrakcija na stazi je Stijena vila graditeljica, za koju legenda kaže da je stijena ispala vili na stazi prilikom žurnog nošenja kamenja za gradnju pulske arene.
Izlaskom sunca zakukurikao je pijetao pa je vila nije uspjela podignuti i nastaviti svoj rad 🧚‍♀️

Stijena Vila graditeljica
Foto: 14.02.2021.

Nakon marende uz slap put pod noge i natrag za Pićan 😊

Pićan, naselje i općinsko središte u središnjem dijelu Istre, smješten je 12km jugoistočno od Pazina, na držanoj cesti (D48) Pazin-Kršan. Podignut je na dominirajućem vapnenačkom brežuljku zapadno od Čepićkog polja.

U parku pred ulazom u Pićan nalazi se kip Sv. Ivana Nepomuka, češkog sveca, zaštitnika kraljica, mostova, ispovjednih tajni i zaštitnika protiv poplava, sagrađen 1714. godine. Nedaleko njega je spomenik Pićancima nastradalima u II. svjetskom ratu, a na nešto sniženom terenu uz park nalazi se crkvica Sv. Roka, zaštitnika od kuge kojoj je kamen temeljac postavio biskup Gašpar Bobek, u jeku jedne od najvećih epidemija kuge. U stari dio Pićna ulazimo kroz monumentalna gradska vrata koja potječu iz 14. stoljeća, a obnovljena su 1613. godine za biskupa Antonia Zara. Zahvaljujući bliskoj vezi sa nadvojvodom Ferdinandom Zara je već sa 27 godina od običnog klerika postao biskup Pićna.

Pićanski zvonik od bijelog vapnenca sagrađen je 1872. godine. Osim što je sa svojih 48 metara među najvišima u Istri, mnogi ga drže i najljepšim. U podnožju zvonika i danas stoji kamena mjera kojom su se mjerila davanja podanika.

Župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije je današnji vanjski oblik dobila preuređenjem 1753., a unutrašnjost je barokizirana za vrijeme posljednjeg pićanskog biskupa Piccardia. Kao što i dolikuje katedrali, u vlasništvu crkve je brojni vrijedan inventar, a ističe se zlatom protkani biskupski plašt, poklon carice Marije Terezije. Reljefima i grbovima ukrašene grobnice pićanskih biskupa, ali i zaslužnih građana Pićna, ugrađene su u pod crkve i u plato ispred crkve.

Pogled sa današnjeg vidikovca Franje Ferdinanda na brdovit krajolik središnje Istre, kao i poseban okus pićanskog vina koje mu je ponudio župnik, uvjerili su austrijskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, da slijedeći put u Pićan mora doći u pratnji žene Sofije, strastvene slikarice, kako bi ovjekovječila prizor. Ta mu se želja na žalost nije ostvarila jer su oboje nedugo zatim nastradali u atentatu u Sarajevu 1914.